Money money money

Je li mi se čini ili su neki ljudi jednostavno programirani samo na zgrtanje materijalnih stvari. Ono u mozgu im je nesvjesna opsesija moraš radit non stop inače ćeš umrijeti i to su uglavnom ovi stariji ljudi. “Da vidiš šta sam izgradio kad sam bio u Njemačkoj”! Kupio kćeri stan, drugoj pomogao napraviti kuću jer joj je čovjek mazlum, sebi ozidao višekatnicu vilu, a usput ima i birtiju. Da se razumijemo, lijepo je biti materijalno osiguran, ali nekim ljudima je to i samo to glavno u životu. Za sve druge koji ne zgrču sebi i ne zaziđivaju savršene kuće, ne kupuju auta, gledaju kao zgubidane. Il da nešto radiš samo zato što to voliš, a da ti ne donosi profita, za njih je ludost.

Rečenice tipa: Ja da sam na tvom mjestu (tvojih godina) ja bih išao u Njemačku i (za) radio. Samo zato što je vidio da je neki njegov susjed iz sela otišao u Njemačku, Austriju ili gdje već u vratio se sa bijesnim kolima, sve na tač, senzor ovi oni, đip. Zaradio velike pare, smisao života…

Pravo malograđansko društvo.

Moji opet s druge strane nisu bili okrenuti tome zgrtanju pretjeranom, imalo se jdno vrijeme para ali se uvijek trošilo na neke gluposti, kratkotrajna zadovoljstva, čašćenje drugih, poneki odmor na moru, uređenje kuće minimalno, kupovanje stvari koje nisu dugoročne…Ne kažem ni da je to dobro. Jednostavno nikad nisu znali sa parama, birali su pogrešne poslove i teško mi je što su sada na nekim baš minimalnim primanjima. Možda se to odrazilo i na mene, ne znam pa mi materijalno nikad nije prioritet. Malo sam slabo vezana za tu zemlju, zemaljske stvari, čak mi se i kupovina auta čini nemoguća misija iz principa što ne želim uzimati kredite, a za skupljanje para treba vremena i izrazita disciplina. Tko je vidio da u jednoj Bosni možeš zaradit za nešto sa obićnom, prosjećnom plaćom. Jedino ako si se dobro uhljebio u državnu institiciju i još plus si u kakavim odborima, nema ti ravnog. Ti si zbrinjen bolje nego u Njemačkoj. Jbr puno bolje, ne morač čak ni radit. Pola radnog dana si na kavama, pola ko fol u uredu nešto radiš, plaća uredno stiže i svi doprinosi + povlastice, bijeli hljebovi (po ćemu i jesi uhljebčina), godišnji po PS-u još koji put smuljaš kakvo bolovanje da ti doktor potpiše, ma milina… Zato i jesmo u rasulu, svi zajedno. Evo ne znam kojim bi se poslom kod privatnika mogao bavit da ti je dobra plaća i da imaš normalno radno vrijeme i normalne godišnje, da je posao ok i da nema toliko stresa i rokova i da imaš vremena za obitelj. Ma ne postoji. Ovi kontaju uvodiz četverodnevnu radnu sedmicu, kod nas još na razini šesterodnevne, ponekad i plus sedmerodnevne…Ma ode sve u 3pm!

Related Posts

Komentariši